Instruktor najprije pokazuje kako centrirati glinu, a zatim spušta ruke na dječje dlanove i vodi ih kroz kružnu pjesmu lončarskog kola. Na stolu čekaju šablone za otiske lista, čipke i školjki. Roditelji pritom uče kako pomagati bez preuzimanja, puštajući djecu da sami odlučuju o rubu, drški i ukrasu. Sušenje se bilježi inicijalima, a osmijesi ostaju duže od pečenja.
Instruktor najprije pokazuje kako centrirati glinu, a zatim spušta ruke na dječje dlanove i vodi ih kroz kružnu pjesmu lončarskog kola. Na stolu čekaju šablone za otiske lista, čipke i školjki. Roditelji pritom uče kako pomagati bez preuzimanja, puštajući djecu da sami odlučuju o rubu, drški i ukrasu. Sušenje se bilježi inicijalima, a osmijesi ostaju duže od pečenja.
Instruktor najprije pokazuje kako centrirati glinu, a zatim spušta ruke na dječje dlanove i vodi ih kroz kružnu pjesmu lončarskog kola. Na stolu čekaju šablone za otiske lista, čipke i školjki. Roditelji pritom uče kako pomagati bez preuzimanja, puštajući djecu da sami odlučuju o rubu, drški i ukrasu. Sušenje se bilježi inicijalima, a osmijesi ostaju duže od pečenja.
Lukin pehar nakrivio se tijekom sušenja, no domaćin je predložio da ga pretvore u “vjetroviti” dizajn. Umjesto razočaranja, nastala je priča o fleksibilnosti i humoru. Obitelj ga sada koristi za olovke, kao podsjetnik da je nesavršenost često najtopliji ukras. Najvažnije, Luka je naučio da se ideje prilagođavaju materijalu, a ne obrnuto, i zato se vraća kolu s osmijehom.
U početku su se svađali oko palete, ali instruktor je predložio zajednički motiv vinove loze. Ona je crtala listove, on je dodavao sjenčanja, i odjednom su se ritmovi uskladili. Slika je postala poklon baki, a njih dvoje otkrili su ljepotu dijeljenja prostora i ideja. Tih četrdeset minuta suradnje otvorilo je i nove razgovore kod kuće, bez podizanja tona, uz puno smijeha.
All Rights Reserved.